Otok Korčula
Vodič kroz povijest, kulturu i gastronomiju otoka Korčule — od Marka Pola do srednjovjekovnog grada opasanog zidinama.
Locirana mjesta
Marko Polo i Korčula
Putovanja i otkrića koja su ostavila neizbrisiv trag u povijesti
Marko Polo (15. rujna 1254. - 8. siječnja 1324.) bio je venecijanski trgovac, pisac, putnik i istraživač. Iako nije bio prvi Europljanin koji je posjetio srednjovjekovnu Kinu, bio je prvi koji je ostavio detaljan zapis svojih putovanja.
Točna lokacija rođenja Marka Pola nije posve jasna i još uvijek je predmet nagađanja. Većina povjesničara slaže se da je rođen u Mletačkoj Republici i u gradu Veneciji. Neki biografi tvrde da je Marko Polo rođen u mjestu Korčula na istoimenom otoku, koji je tada bio dio Mletačke Republike.
Njegov otac Niccolo i stric Matteo, koji su bili putujući trgovci, također su bili ambasadori mongolske dinastije Yuan kod Pape. Na njihovom drugom putovanju prema Kini, 17-godišnji Marko Polo ih je pratio Putem svile. Marko Polo se vratio u Europu 1295. godine i pridružio se ratu između Genove i Venecije s opremljenom galijom. Zarobljen je u pomorskoj bitci između Venecije i Genove koja se dogodila 9. rujna 1298. godine blizu otoka Korčule (Bitka kod Curzole).
Tijekom nekoliko mjeseci dugog zatočeništva u Genovi, diktirao je svoja putnička iskustva suučeniku Rustichellu da Pisa, koji ih je zapisao (vjeruje se da je možda dodao nešto svoje) u knjizi pod nazivom "Il Milione" ili poznatijoj kao "Putovanja Marka Pola". U doba prije izuma tiskarskog stroja, ova je knjiga proširila se Europom u dosad neviđenim razmjerima. Očarala je maštu mnogih Europljana i prepoznata je kao najvažniji opis svijeta izvan Europe tog vremena. Knjiga je omogućila Europljanima bolje razumijevanje Bliskog istoka, Indije, Kine i Japana, te je nadahnula mnoge buduće istraživače, uključujući Kristofora Kolumba i Ferdinanda Magellana.
Niccolo, Matteo i Marko Polo krenuli su na putovanje 1271. godine iz Venecije. Putovali su prema unutrašnjosti, prelazeći Anatoliju i Armeniju. Zatim su se spustili do rijeke Tigris, vjerojatno dotaknuli Mosul i Bagdad. Stigli su do luke Hormuz u Perzijskom zaljevu, a kroz Perziju i Horasan došli su do Balkha i Badakhshana. U četrdeset dana prošli su Pamirske planine i stigli do Tarimskog bazena. Kroz Gobi pustinju došli su do granica Kine, u Tangut, najzapadnijoj provinciji Kine. Zatim su nastavili duž sjevernog dijela kruga rijeke Huang He i na kraju stigli do Khanbaliqa (danas Peking), nakon putovanja koje je trajalo tri i pol godine. U Kini, Marko je osvojio naklonost Kublai Khana, postao njegov savjetnik i kasnije ambasador. Nakon 17 godina od polaska, Marko Polo se vratio u Veneciju.
Nakon objavljivanja putopisa Marka Pola, naišao je na kritike, optužbe i ruganje, pri čemu su mnogi tvrdili da je riječ o nizu lažnih i prijevara. Čak i na samrtnoj postelji, svećenik koji ga je trebao pomazati inzistirao je da spasi svoju dušu i prizna da barem dio sadržaja nije istinit, ali Marko je odbio i odgovorio mu: "Nisam ispričao ni polovicu onoga što sam vidio, jer sam znao da mi neće vjerovati."
Pitanje je li Marko Polo posjetio Kinu ili ne privuklo je značajnu kontroverzu. Većina suvremenih povjesničara vjeruje da je posjetio Kinu, jer mnogi detaljni opisi života na Dalekom istoku, poput papirnog novca, Velikog kanala, mongolske vojske, ugljena, proizvodnje vina, azbesta, opisa tigra i složene organizacije carskog poštanskog sustava, potvrđuju njegova putovanja u Kinu. Njegovo spominjanje "Zipanga", što je kineski naziv za Japan, prvi je zabilježeni spomen te zemlje u zapadnoj literaturi.
Godine 1323. Marko Polo je hospitaliziran zbog bolesti. 8. siječnja 1324. unatoč naporima i liječenju liječnika, preminuo je, ostavljajući iza sebe suprugu (Donata) i tri kćeri (Fantina, Bellela i Moretta). Sahranjen je u crkvi San Lorenzo u Veneciji.
Marko Polo Centar
Grad Korčula
Od drevnog grada opasanog zidinama do obalnog dragulja Hrvatske
Srednjovjekovni dio grada počiva na malom ovalnom poluotoku, dok barokno predgrađe krasi periferiju ispod drevnih gradskih zidina. Moderne četvrti protežu se duž istočne i zapadne obale, a danas u njima živi oko 3000 stanovnika.
Kao administrativno središte regije, Grad Korčula obuhvaća grad i četiri sela - Žrnovo, Pupnat, Čara i Račišće - s ukupno oko 6.000 stanovnika. Korčula se može pohvaliti bogatom ponudom društvenih, kulturnih, gospodarskih i zdravstvenih institucija, uključujući škole, muzej, knjižnicu, medicinski centar, turističke agencije, banke i hotele. Grad također njeguje živahna kulturno-izvođačka društva posvećena zborskom pjevanju, narodnom plesu i sportu.
Uranjajući u povijesne korijene, car Konstantin Porfirogenet, bizantski povjesničar iz 10. stoljeća, među prvima je dokumentirao postojanje srednjovjekovnog grada opasanog zidinama na Korčuli. Iako je točan položaj ovog antičkog naselja i dalje predmet rasprave, ostaci romaničke arhitekture tek će biti otkriveni. Međutim, dokazi iz starih gradskih zidina, ukrasa i arhivskih dokumenata aludiraju na postojanje grada opasanog zidinama u 13. stoljeću.
Sljedeća vladavina mletačke obitelji Zorzi obilježila je razdoblje čestih administrativnih promjena, što je dovelo do nekoliko rekonstrukcija grada i njegovih struktura. Do 15. stoljeća grad je doživio značajne obnove, koje su ga u konačnici pretvorile u istaknuti grad ukrašen gotičkim ukrasima i osebujnim karakterom.
Procvat klesarstva doživljava u drugoj polovici 14. stoljeća, potaknut zahtjevima dubrovačkih majstora za visokokvalitetnim kamenom. Ova suradnja između majstora i lokalnih obrtnika potaknula je rastuću industriju klesanja kamena na Korčuli, koja je otvorila put gotičkim ukrasima i izgradnji značajnih javnih zgrada i crkava.
S početkom 16. stoljeća došlo je doba renesanse, u kojem su prethodno neobnovljene kuće revitalizirane s kitnjastim pročeljima i ukrasnim stupovima. Jezgra starog grada zadržala je svoj gotički šarm tijekom ovih poboljšanja. Sljedeća stoljeća svjedočili smo baroknim utjecajima, kao i rastu predgrađa Borgo, središta urbanog života i trgovine.
U 19. stoljeću Korčula se postupno počela baviti turizmom kako su njeni tradicionalni obrti klesarstvo i brodogradnja zamirali. Mali hoteli i ljetnikovci pojavili su se u blizini grada, zadovoljavajući potrebe putnika koji traže utjehu na njegovim slikovitim obalama.
Nakon Drugog svjetskog rata, grad je doživio novu fazu razvoja, s osnivanjem industrijskog brodogradilišta koje je zahtijevalo dodatnu izgradnju i infrastrukturu. Stambena naselja izgrađena su na padinama s pogledom na more, dok je stari grad obnovljen za potrebe javne namjene i očuvanja povijesne baštine.
Danas, Korčula stoji kao živopisni obalni dragulj, ponosno čuvajući svoju bogatu prošlost dok prihvaća mogućnosti modernosti.
Žrnovo
Povijesno naselje bogate kulturne baštine, dom istaknutih hrvatskih umjetnika i književnika
Trenutno je Žrnovo naselje s preko 1000 stanovnika, a povijesne korijene vuče još iz ranog srednjeg vijeka. Udaljeno 4 km od grada Korčule, naselje je povezano širokom asfaltnom cestom koja prolazi kroz brda. Žrnovo se sastoji od nekoliko zaselaka, uključujući Prvo Selo, Kampus, Postranu i Brdo. Na području se nalaze stare kamene kuće s trijemovima i popločanim dvorištima te male suhozidne šupe pokrivene kamenim pločama. Osim toga, tu su i rezidencije korčulanskih plemića i veleposjednika.
Župna crkva sv. Martina, sagrađena u 14. stoljeću i kasnije obnovljena, nalazi se na sjenovitom brežuljku okruženom borovom šumom neposredno izvan središta naselja. U zaseoku Postrana, smještenom na padini brežuljka, nalazi se crkva sv. Roka i popločani trg na kojem se tradicionalno održavala Mostra. U selu se nalazi i crkva sv. Vida iz 13. stoljeća, kao i nekoliko drugih malih starih kapelica. Dvorac Baničević, u vlasništvu ugledne plemićke obitelji iz Postrane, ostao je dobro očuvan i na njemu se nalazi ploča s obiteljskim grbom i latinskim natpisom o njihovom istaknutom članu obitelji Jakovu, poznatom europskom humanistu koji je živio u 16. stoljeću.
Povijesno gledano, Žrnovčani su bili prvenstveno zemljoradnici, obrađivali su vinograde, maslinike i povrtlarenje, a bavili su se i kamenoklesarstvom. Danas se veliki broj stanovnika bavi građevinarstvom i turizmom. U obližnjim uvalama na sjevernoj obali, uključujući Banju, Medvidnjak i Vrbovicu, nalaze se brojni moderni obiteljski pansioni i kampovi uz more. Kulturno-umjetnička udruga "Mišnice" u Žrnovu njeguje amatersko kazalište i narodni ples, a udruga "Bratska sloga" istražuje mjesnu tradiciju i folklor.
Žrnovo je također bilo rodno mjesto nekoliko suvremenih hrvatskih umjetnika, kao što su Radoslav Duhović (kipar), Nikola Skokandić (grafičar), te slikari Ante Radovanović, Frano Cebalo i Abel Brčić. Naselje se može pohvaliti poznatim hrvatskim književnikom i akademikom Petrom Šegedinom.
Gastronomija
Istražite okuse jedinstvene kuhinje otoka Korčule
Unatoč jednostavnom životu i konzumiranju osnovnih namirnica, otočani Korčule razvili su raznoliku i ukusnu kuhinju koja je usklađena s njihovim ekonomskim mogućnostima i dostupnošću namirnica.
Oskudno otočko tlo omogućuje uzgoj povrća i voća koji imaju ključnu ulogu u svakodnevnoj prehrani. Dodatno, posebna jela od biranih i skupljih namirnica rezervirana su za blagdane i obiteljska okupljanja, pridržavajući se ustaljenih običaja kada se neka jela poslužuju.
Kuhanje prvenstveno uključuje korištenje domaćeg maslinovog ulja i domaćeg vina, koje se ne konzumira samo kao piće, već se koristi i kao začin. Prepoznatljiva otočka rakija lozovača prožeta je aromatičnim biljem poput anisa i latica ruže, uz razne slatke likere i aperitive pripremljene na sličan način.
Od mesa, među delikatese spadaju janjetina, jaretina, ovčetina, pršut, divljač, junetina, a zapaženo mjesto u dnevnim obrocima ima riba, posebno cjenovno pristupačnija "plava riba". Tijekom zime, slana riba kao što su srdele i gere pružaju ukusnu i zadovoljavajuću opciju kada je svježi ulov rijedak.
Riba se priprema na različite načine - na žaru, pržena, lešo, a često se uživa i u obliku finog brudeta s povrćem. Palenta, kaša od krupno mljevene kukuruzne krupice, upotpunjuje brodet.
Otočke žene vješto proizvode sir od ovčjeg i kozjeg mlijeka. Popularna poslastica su prikle - krafne s grožđicama i bademima pržene u ulju, u kojima se često uživa u posnim danima ili u posebnim prigodama poput Velikog petka i Badnjaka.
Na svečanim događajima kao što su vjenčanja i krstitke priprema se široka lepeza slastica, uključujući cukarine, klasune (torte punjene bademima), krokant (bademi u žutom šećeru), hrostule (pržene krafne), kotonjate (žele od dunja) i još mnogo toga.
Autohtono bilje ima dvojaku ulogu - služi i kao ljekovita pomoć i kao sastojak biljnih čajeva. Otočani u te svrhe koriste ružmarin, lovor, bosiljak, kadulju, metvicu, mažuran te lišće naranče i limuna.
Otočki restorani, slastičarne i vinski podrumi s ponosom poslužuju ove izvrsne specijalitete koji odražavaju bogatu kulinarsku baštinu Korčule.